Tamo, znam, izmeðu mirte i mora,
vjetar je sakrio pjesmu, plahu pticu jednog sna.
Tamo, znam, izmeðu pjesme i vala,
jedan je stih maestrala dao moru šum.

Tko zna, da l' još taj šum, taj poj,
u ponoæ ribare zove pod balkon želja svih?
Tko zna, da l' još taj pjesec pun,
pred zoru na toplome pijesku naðe budnih snova èun?

Zora riše veæ novog dana lik,
svjetlo briše noæ, iz mora nièe crven cvijet.
Tko zna da l' još u èasu tom
od mora ti pružaš tu pjesmu i ptici sunca pružaš nju?
Pjesmu tu, pjesmu tu.....