Dok krv naroda našeg
Dušu nam nosi rase
Mit drevni ponovo budi se,
Vjera predaka iz davnina
U slavi zlatnoj, sudbinom nošena,
Iz ruševina pepeljastih uskrsnuti će

Iskonskom religijom krvi otaca
Židovsko-kršćanski premaz sprat ćemo,
Pod znakom arktičkoga sunca
Arijevska rasa, snagom ratničkom nadahnuta,
U trijumfalni obred zastave krvave vodi
U očima joj krvoločne zvijeri sjaj

U susret oluji bitke dižemo se,
Mi, sinovi Jarovita bijesnoga
Na junačku smrt, pravo polažemo,
Jer ti si ništa, rasa tvoja i nacija su sve
Dok u oluji gnjeva i osvete stvarnost krojimo
Vrata u prošlost pogansku otvorena zjape

"Swallowed by the ancestral flames of battle
We journey to the world of vengeful spirits
The scorched remains of their ruined kingdom
Remain silent for all eternity, forgotten
Above the human ash and rivers of red
Our supreme race ascends the kingdom's throne"