Uzimas svoju cetkicu za zube,
pomadu i kaladont
odlazis u sobu, ja sam u kujni,
predsoblje je front.
Cujem kako tamo otvaras ormane,
kupis svoje prnje,
tesim se da sve to nije tako crno,
a ne moze biti crnje.
O, draga, ne budi peder,
o, draga, ne budi peder.
Ako jos ima sta da se spasava,
nemoj da ides, ne budi sasava!
Polazis ka vratima, kljuc ti je u ruci,
neodlucan hod,
drzim ti palceve i navijam za tebe,
spustas torbu na pod.