U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj,
u godini gospodnjoj šest stotina i nekoj,
spustila se na tu zemlju sila,
plava je krv narod predvodila.

Drhti zemlja, kamen puca,
kroz nebeska vrata,
dojahao bijeli vitez
sa mačem od zlata.

"Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete."

Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.

"Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete."

Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata,
ostavio Lijepu našu bez gladi i rata.
Pred nebeskog Oca klekne s'riječima od zlata:
"Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata."

A junačka, zemlja moja mila,
do danas je riječi zapamtila.

Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.

"Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete."