Osmeh je davno sisao sa njegovog lica.
Postao je uspomena, u ocima drugih broj.
Postao je clan ni sam ne zna cega.
Mali deo i privezak jedne velike lazi.

Razum je nestao, prekrio ga mrak.
Zatvorio je oci i postao prah.
Okrutan je bio zivot prema njemu.
I da hoce drugacije, mogao ne bi.