Iz tramvaja se cini
Da tvoj neboder vec spava
Pitas me da li cu te
Otpratiti do stana
Nocu je kazes opasno
Prolaziti hodnikom
Sve se rjede u pomoc
Otvaraju vrata

Pricas mi o strahu
Da budes ziva zakopana
U zlatnoj sredini
Izmedu katova
Gdje kroz tanke zidove
Cijelu noc odjekuje
Smijeh napusenih klinaca
I skripa liftova

Nervoznim prstima na radiju trazis stanicu
Glas koji ce sapnuti da nisi jedina
Ali sve sto cujes je hipnoza, uljuljkivanje
Kastrati u modi i buka strojeva
Zato ne pitaj me !!!!!

Kako smo to postali
Usamljeni u gomili
Pomozi mi vjerovati
Da ovdje nisam jedini