Godine provedene, zakopani ispod zemlje
Postali smo skupina svirajucih zombija.
U birtiji poslije trece, Tedy rezigniran rece:
"Momci, ne zelim dovijek' biti podrumski covjek."

S vremenom sve smo tisi,
Slijede prvi kompromisi.
Otud samo korak, dva,
Do pocetka poraza

Pjevajte nesto ljubavno,
Sigurno, tiho, sterilno
Pjevajte nesto ljubavno,
Klinke svrsavaju na to.

Prodali smo cak i muda,
Al' sviramo zato svuda.
Terase, festivali,
Vise smeca, lova veca.

Slusaju nas curice
Penzioneri i bakice.
I svi umni invalidi,
Senilni i gluhonjemi.