brodovi u prašnjavoj luci
crnoj od znoja robova
spustili su jedra

bose žene na glavama nose
tajni teret metaka
u korpama sa paprom

skriven iza lažnih imena
gledam kako prolaze
oèi su im sjajne
daju mi znak

crni deèak sa puškom u ruci
vodi me do logora
žene èiste ribu
skoro æe mrak

u vrtu je sjekira
na krovovima dimnjaci
zima zaobilazi moj dio grada

pred kolibama gase se vatre
žuti bubanj zamire
ostali smo sami

njena koža slana i zlatna
kao jutro miriše
slušam kako diše
èujem joj sne
èujem i zoru sa rafalima garde
i duge sušne godine
i zelen miris kiše

u vrtu je sjekira
na krovovima dimnjaci
zima zaobilazi moj dio grada